Fikret

Gledam kroz prozor iz mog dnevnog boravka munaru nashe dzamije i krivudavi put na “Prosjeci” kad zacuh da se moja Lisa javlja…Uh izgleda da je doshlo vrijeme da noge vide put do Radinog brda ,na brzinu se spremim ,u rusak nabacah ono osnovno pustim Lisu iz njenog boksa pa polahko krenem uz potok…Lisa namah valjda privucena raznim pomijama i strvinarskim smradom sa novootvorene deponije odjuri pravo u potok…Pomislih da eto peksinluk i nju privlaci a nikako da privuce i sanitarnog inspektora…

Helem nejse ubrzo sam se nashao na Hashimovom brdeljku,sjedoh na samoj kapi da malo napasem oci i odmorim dushu….Vidim Sprecko polje i Ozren u daljini….

Sa sjetom u dushi sjetih se mog konaka kao srednjoshkolca na Luzanjku ,ustajanja u ranu zoru pa “tragom ozrenskog partizanskog odreda” putovanja do “kraljica” rucka kod lovackog doma ,puta preko Brezika prema Sockovcu, i “truhle kobile” negdje na nekom proplanku…Skakale su nama na ledja srednjoshkolke,Hida,Hava,Zahida,neka Nada iz Boljanica….Kako nam je bilo lijepo kad se one pocnu redat na nashim ledjima….

Zamislio se tako ja i opazih da se iznad zemlje treperi zrak,to znaci da je udarilo prvo dzemre ove godine…Vidim u daljini na Sheitu dim od vatre…Pozurim na moje omiljno mjesto ,radoznao sa kim cu da podjelim ono malo shto imam u rusaku…Lisa odmah odjuri u tom pravsu mashuci repom jer se i ona veseli nashoj omiljenoj koti…

Vidim kod vatre cetvorica…Dva mladja i dva starija…Pridjem blize i odahnem kad sam vidio da su nashi…

Pored vatre sjede glavom i bradom Daso,Muhamed,Senad(Tornjak)i Fruit..

Nazovem im selam i pitam imali bujruma…Oni mi otpozdravishe i cujem Fruit im shapce to je taj djed iz cemerike shto se bori za svaku jabuku samoniklicu u zavicaju,i koji se protivi svemu onome shto zavadja ljude…

Koje je dobro vas dovelo na ovo prelijepo mjesto..uptah.

Ma doshli malo da obidjemo nashu ratnu kotu ,da se prisjetimo malo “operacije” Durac i da vidimo kako cemo regulisati put do Radina brda i spojiti dvije Orahovice i Lohinju za nedaj boze….povikashe uglas ko jedan Muhamed i Daso…Odoh rekoh ja samo proucit Fatihu neznanom gaziji pa kad se vratim kazat cu vam svoje mishljenje…Taman hocu nizbrdo kad me neshto drma…

Hanuma me budi i vice “Djede pao snijeg napolju”…

Eh rekoh Yebo te snijeg pokvari mi san…

This entry was posted on Petak, Mart 28th, 2008 at 11:05 am and is filed under Bez kategorije. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.