Izgubljeno povjerenje a i nada
Sjecam se ko danas moje radosti dok su mi stavljali kao pioniru titovku sa petokrakom na glavu i oko vrata vezali crvenu mahramu…rasto sam ko maja i bio sam golem ko Ratish ,ma kakav Ratish ko Ozren…Sjecam se cvijeca i silnih Titovih stafeta i ponosa sa kojim smo ih nosili od ruke do ruke ,dok su ostali bacali cvijece po nama…
Sjecam se silnih prelijepih sletova i Brozovih rodjendana i prelijepih prenosa sa stadiona JNA…
Vjerovao sam tada kao pionir i omladinac da smo najdemokratskija zemlja na planeti…
Ali…
Sjecam se ko danas mog povratka iz Rusije 1990 …u punom jeku je Yuga dozivljavala raspad ,ja vec ozenjen covjek i saznadoh da se osnivaju neke “demokratske” stranke koje ce eto skinuti sa vlasti komuniste i koje ce od jedne drzave napraviti sest,sedam,osam…
Sjecam se ko danas ponovo cvijece,ponovo aplauzi,ponovo socni govori ,tribine,obecanja…sjecam se ko danas veselja ,teferica i radosti u ocima starih deda sto su eto upamtili da klanjaju u slave Bajrame i Bozice a da im niko ne smeta…
Sjecam se svih govornika i obecanja meni kao pioniru a i ovih ‘demokrata” iz devedestih kako ce blagostanje zavladati na prostoru ispod Trebave,meni sad vac ozenjenogm covjeku…
Onaj crni mracni period ,onu kataklizmu koja je zahvatila prostore bivshe Yuge ,onu “demokratiju” koja je nastupila 92 a traje i dan danas nazalost ponijet cu sa sobom na ahiret…
Povjerenje ono pionirsko crveno a i ono iz devedestih zeleno nazalost umrlo je u meni i nestalo nazalost a zaboravilo stazu i nikada vishe nece naci put do djedova srca…
Navescu ovdje i imena nekih likova zbog kojih vishe nikada nece vjerovati govornicima sa bine…..
Fikret Abdic,Senad Sahinpashic (shaja),Edhem Bicackcic,Braca Chengic,Safet Orucevic,Haris Silajdzic,Sulejman Tihic…..
Zlatko Lagumdzija,Nijaz Durakovic….
Nikada vishe niko nece upamtiti da mu djed aplaudira…pa makar odmah preko noci postavili odmah spomen ploce rahmetli Ahmedbegovicu,Romeu…Samiru, i svim shehidima koji svoj zivot polozise da bi nekima danas bilo lijepo…moram ici popiti neshto za smirenje…
Februar 25th, 2008 at 9:37 am
Možda je vrijeme da se počne aplaudirat djedu.
Nedaj se,sav tvoja brda i planine danas se vide sa jednog mjesta…Hašimovog Brdeljka.
Februar 25th, 2008 at 10:03 am
Sjecam se mog rahmetli djeda Mehmeda i njegove kolibe na “Gazu”na Spreci u kojoj je on hladovao a koja je godinama bila njegovo radno mjesto…Topli obrok sam mu ja donosio ,ja njegov unuk,unuk kojem bi on redovno cakijom sa drvenim kavzama raskrizio mirsnu dinju odhranjenom u pjesku “Jovana Calije” negdje pored Sprece…
Da dobro ste culi tada Spreca nije jos bila toliko zagadjena jer nije bilo haka,koksare ,sode i svih onih poklona od bivseg rezima nama stanovnicima spreckog polja…
Sjecam se mog rahmetli djeda koji je drhto ko prut svaki put kad bi posjeko stozinu u svojoj shumi a naidje shumar…jer shumar je vlast a moj djed je bio u ‘zelenom kadru”….
Sjecam se mog bosonogog djetinjstva ali se sjecam i devedesetih…
Devedesete su nam donijele “demokratiju”…
Demoktarija nam je usla u meraje pa sad vishe mi iz Orahovice nismo morali cuvati lubenice pored Sprece stanovnicima sa i ispod Ozrena,nismo vishe morali ici kopati kukuruze u zemljoradnickoj zadruzi i kod imucnijih petrovljana….A sjecam se ko danas da sam motikom okopavao kukuruze cijeli dan kao srednjoskolac u zadruzi petrovackoj da bi kupio plocu od Zdravka Colica ,Zelena si rijeka bila…Ploca i cevapi u Gracanici=cijeli dan okopavanje kukuruza u Petrovu selu…
Dosle su devedesete,za njima dvije hiljadite i evo mene sa mojim sjecanjima u postojbini indijanskoj ,sjecam se oraha koje sam treso starom djedu koje je on skupljao u sepet da bi prezivio “crvenu demokratiju”…
ALI….
Sjecam se rahmetli Alije,dzenaze u Foci,”babinih” volova sa raznja u Kladushi,sukoba Alije i Adila zbog “babe”….sjecam se i predsjednika SDA Cazin kad im kaze :”Vi ako se budete svadjali ,mi cemo vas smjenit…” reko i nesto sa politicke scene….
Sjecam se Nijaza Durakovica i njegovog mitinga u Orahovici ,kada su na mene motrili mnoge moja komsije pa i danashnji badzo da kojim slucajem necu baciti koje jaje ili mucak na Nijaza dok meni prvom odgovara na pitanje :”Gospodine Durakovicu dali je tacno da u tvojoj partija skoro nema Petrovljana i du su komunisti danas skoro samo muslimani…”
Zao mi tada bilo uprljati jaje isto ko sto je dans steta jajeta bacenog na Lagumdziju ili Brankovica….
Sjecam se tada da mi je Durakovic ,meni i jednom od rijetkih bedzeva SDA na njegovom mitingu tada obecao da ce on i crveni uloziti ogromne napore i da ce ocistiti sprecko polje od otrova tako da ce opet dinje zamirisati u pjesku pored Sprece….
Nikada vishe nece Durakovic,Lagumdzija ,Zulfikarpasic,Burek…Tihic,Silajdzic i njima slicni moci odrzati miting u Orahovici na stadionu NK Orahovica 74 a da skupe gledaoca upola ko sto se skupi na bilo kojem lovackom sijelu ispod Trebave….
Jer muda su muda a bubrezi su bubrezi….shvatio djed.
Februar 25th, 2008 at 10:27 am
Djede, svaka čast za post, a također i za novi izgled bloga.
Februar 25th, 2008 at 10:51 am
Hvala …